Biografija
Jedan je od najuglednijih hrvatskih neurokirurga. Područja njegovog znanstvenog interesa su vaskularna neurokirurgija, razvoj kirurgije hipofiznog područja, minimalno invazivni pristupi procesima lubanjske osnovice, primjena kontaktne ultrazvučne mikrosonde u minimalno invazivnim neurokirurškim zahvatima, neuroonkologija, spinalna neurokirurgija, funkcijska neurokirurgija, neurotraumatologija te radiokirurgija. Diplomirao je 1974. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski sveučilišni studij biologije, smjer biomedicina završava 1981. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kada je i obranio magistarski rad. Specijalizaciju iz neurokirurgije u Klinici za neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu završio je 1984. godine. Doktorsku disertaciju obranio je na temu «Istraživanje povećanog intrakranijalnog tlaka primjenom kompjutorizirane tomografije». Stručno se usavršavao na Sveučilišnoj klinici u Mainzu tijekom 1996. godine.
Nakon stečene diplome, na poziciji je asistenta u Zavodu za anatomiju (1974. - 1978.), a zatim i asistent na Katedri za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok je u Klinici za neurokirurgiju izabran za docenta 1988. godine. U Klinici je bio voditelj Odjela za vaskularnu neurokirurgiju (1988.) i pročelnik Operacijskoga odjela (1993.), a 1995. godine imenovan je za predstojnika Klinike za neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb. Za redovitog profesora na Katedri za kirurgiju, ratnu kirurgiju i neurokirurgiju imenovan je 2007. godine.
Član je Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatske akademije medicinskih znanosti, Hrvatskog neurokirurškog društva (predsjednik u razdoblju 1998-2008), Hrvatskog društva za neuroznanost, Antropološkog društva, Hrvatskog društva anatoma i histologa, Svjetske udruge neurokirurga (WFNS), Europskog udruženja neurokirurga (EANS), Royal Society of Medicine te Američkog kongresa neuroloških kirurga (residency training program director).
Sudjelovao je kao suradnik u nekoliko znanstvenih projekata te kao voditelj projekata «Kraniocerebralne ozljede» (1997. - 2001.), «Funkcijska neurokirurgija» (2002 – 2006) i «Istraživanje učinkovitosti funkcijskih neurokirurških zahvata» (2007 – 2014). Pridonio je razvoju kirurgije hipofiznog područja, razradio vlastiti minimalno invazivni pristup procesima lubanjske osnovice, a konstruirao je i kontaktnu ultrazvučnu mikrosondu s primjenom u minimalno invazivnim neurokirurškim zahvatima, ali i u drugim kirurškim strukama.