prof.dr.sc. Josip Paladino, dr.med.

specijalist neurokirurgije

Biografija

Jedan je od najuglednijih hrvatskih neurokirurga. Područja njegovog znanstvenog interesa su vaskularna neurokirurgija, razvoj kirurgije hipofiznog područja, minimalno invazivni pristupi procesima lubanjske osnovice, primjena kontaktne ultrazvučne mikrosonde u minimalno invazivnim neurokirurškim zahvatima, neuroonkologija, spinalna neurokirurgija, funkcijska neurokirurgija, neurotraumatologija te radiokirurgija. Diplomirao je 1974. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski sveučilišni studij biologije, smjer biomedicina završava 1981. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kada je i obranio magistarski rad. Specijalizaciju iz neurokirurgije u Klinici za neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu završio je 1984. godine. Doktorsku disertaciju obranio je na temu «Istraživanje povećanog intrakranijalnog tlaka primjenom kompjutorizirane tomografije». Stručno se usavršavao na Sveučilišnoj klinici u Mainzu tijekom 1996. godine.

Nakon stečene diplome, na poziciji je asistenta u Zavodu za anatomiju (1974. - 1978.), a zatim i asistent na Katedri za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok je u Klinici za neurokirurgiju izabran za docenta 1988. godine. U Klinici je bio voditelj Odjela za vaskularnu neurokirurgiju (1988.) i pročelnik Operacijskoga odjela (1993.), a 1995. godine imenovan je za predstojnika Klinike za neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb. Za redovitog profesora na Katedri za kirurgiju, ratnu kirurgiju i neurokirurgiju imenovan je 2007. godine.

Član je Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatske akademije medicinskih znanosti, Hrvatskog neurokirurškog društva (predsjednik u razdoblju 1998-2008), Hrvatskog društva za neuroznanost, Antropološkog društva, Hrvatskog društva anatoma i histologa, Svjetske udruge neurokirurga (WFNS), Europskog udruženja neurokirurga (EANS), Royal Society of Medicine te Američkog kongresa neuroloških kirurga (residency training program director).

Sudjelovao je kao suradnik u nekoliko znanstvenih projekata te kao voditelj projekata «Kraniocerebralne ozljede» (1997. - 2001.), «Funkcijska neurokirurgija» (2002 – 2006) i «Istraživanje učinkovitosti funkcijskih neurokirurških zahvata» (2007 – 2014). Pridonio je razvoju kirurgije hipofiznog područja, razradio vlastiti minimalno invazivni pristup procesima lubanjske osnovice, a konstruirao je i kontaktnu ultrazvučnu mikrosondu s primjenom u minimalno invazivnim neurokirurškim zahvatima, ali i u drugim kirurškim strukama.

Odjel

Neurokirurgija