Karcinom prostate

Općenito

Postoji velika šansa da znate nekoga tko ima karcinom prostate ili je bio liječen zbog istog. Jedan od sedam Hrvata će imati dijagnozu karcinoma prostate u svom životu.

Stopa preživljavanja raste, a svijest, probir i poboljšane terapije su neki od razloga koji su do toga doveli. Ako se otkrije rano, karcinom prostate ima dobre šanse za uspješno liječenje. Zapravo, karcinom prostate ponekad ne predstavlja značajnu prijetnju čovjekovom životu i može se pažljivo promatrati umjesto da se liječi odmah.

Prostata je žlijezda veličine oraha u muškom reproduktivnom sustavu. Smještena je odmah ispod mjehura i ispred rektuma, okružuje dio uretre (cijev koja prazni urin iz mjehura) i pomaže proizvesti spermu.

Prostata se počinje razvijati dok je beba u majčinoj utrobi. Pod utjecajem androgena (muški hormoni), nastavlja rasti do odrasle dobi.

Ponekad, dio prostate oko uretre može nastaviti rasti, uzrokujući benignu hiperplaziju prostate (BPH). Iako ovo stanje može ometati mokrenje i treba ga liječiti, to nije karcinom prostate.

Podtipovi

Gotovo svi tumori prostate počinju u stanicama žlijezda i poznati su kao adenokarcinomi.

Prekancerogene promjene prostate: U dobi od 50 godina, oko polovice svih muškaraca imaju male promjene u veličini i obliku stanica u prostati. To se naziva prostatična intraepitelna neoplazija (PIN).

Neka istraživanja su pokazala da se ove stanične promjene na kraju mogu razviti u karcinom prostate, ali se unatoč tome preventivno liječenje ne preporučuje.

Ako je prisutna prostatična intraepitelna neoplazija, preporučuje se obaviti biopsiju. Ako je prilikom biopsije PIN jedini nalaz, preporučuje se pažljivo praćenje - provođenje probira određivanjem razine PSA (prostata specifični antigen) i obavljanjem digitorektalnog pregleda (DRP).

Znakovi i simptomi

Karcinom prostate često ne pokazuje simptome u ranim fazama. Ako se simptomi pojave, razlikuju se od osobe do osobe. Simptomi karcinoma prostate mogu uključivati:

  • Bolno mokrenje ili pečenje prilikom mokrenja
  • Nemogućnost mokrenja ili poteškoće u započinjaju mokrenja
  • Poteškoće u pokušaju zadržavanja mokrenja
  • Slab ili isprekidan mlaz mokraće
  • Česta ili hitna potreba za mokrenjem
  • Poteškoće s potpunim pražnjenjem mjehura
  • Krv u mokraći ili spermi
  • Stalna bol u donjem dijelu leđa, zdjelici, kukovima ili bedrima
  • Poteškoće s erekcijom.

Ukoliko imate bilo koji od ovih simptoma to ne znači da imate karcinom prostate. Neki od istih simptoma mogu se pojaviti u slučaju BPH (benigna hipertrofija prostate) ili drugih zdravstvenih problema. Ako primijetite jedan ili više od tih simptoma u vremenskom razdoblju duljem od dva tjedna, obratite se svom liječniku i pitajte za testiranje na karcinom prostate.4

Dijagnoza

Stručnjaci u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia specijalizirali su se u dijagnosticiranju karcinoma prostate.

Ukoliko imate karcinom prostate, važno je da dobijete točnu dijagnozu što je prije moguće jer Vam to može povećati izglede za uspješno liječenje i oporavak.

Ako imate simptome koji mogu signalizirati karcinom prostate, Vaš liječnik će Vam postaviti pitanja o Vašem zdravlju, Vašem načinu života i obiteljskoj povijesti bolesti.

Jedan ili više sljedećih testova može se koristiti kako bi se saznalo imate li karcinom i je li se proširio. Ovi testovi se također mogu koristiti kako bi se saznalo je li liječenje uspješno.

Digitorektalni pregled (DRP)

Najjednostavniji test probira za je digitorektalni pregled (DRP). Liječnik nježno umeće kažiprst (na kojem je rukavica) u rektum kako bi mogao palpirati prostatu i odrediti je li uvećana.

DRP nije konačan test, ali redoviti pregledi mogu pomoći otkriti promjene u prostati tijekom vremena koji bi mogli signalizirati karcinom ili prekancerogene promjene.

Iako ovaj test obično nije tako pouzdan kao PSA test, DRP može biti u mogućnosti pronaći karcinom ako čovjek ima normalnu razinu PSA. DRP se također može koristiti kako bi se moglo reći je li se karcinom prostate proširio ili vratio nakon liječenja.

Prostata specifični antigen (PSA)

Prostata specifični antigen (PSA) je protein kojeg proizvode stanice prostate. Nalazi se uglavnom u sjemenu, ali mala količina cirkulira i krvlju, te se njegova vrijednost u krvi izražava u nanogramima po mililitru (ng/ml).

Određivanje PSA se koristi za procjenu rizika za nastanak karcinoma prostate; viša razina PSA obično znači veći rizik za nastanak karcinoma.

Međutim, test ima i svoja ograničenja obzirom da PSA proizvodi ne samo kancerogeno tkivo prostate, nego i normalno tkivo. Ponekad karcinom prostate ne proizvodi mnogo PSA i njegove više razine mogu biti uzrokovane nekim drugim stanjima kao što su:

  • Povećana prostata, koja se naziva i benigna hiperplazija prostate (BPH), koja se često nalazi u starijih muškaraca
  • Dob: razine PSA obično sporo rastu kako muškarci stare
  • Infekcija prostate ili upala, koja se naziva i prostatitis
  • PSA može nakratko porasti nakon ejakulacije, a zatim se vratiti na normalne razine.

S druge strane, određeni uvjeti mogu dovesti do toga da razine PSA budu niske, a čovjek ima karcinom. To se primjerice događa u sljedećim slučajevima:

  • konzumacija nekih lijekova koji se koriste za liječenje BPH-a ili drugih stanja
  • konzumacija određenih biljnih lijekova ili dodataka prehrani
  • pretilost

Unatoč svojim ograničenjima, PSA testiranje je pomoglo otkriti karcinom prostate u bezbroj muškaraca.

Muškarci s vrlo niskim razinama PSA trebaju se testirati svake dvije godine. Međutim, ako je PSA veći, liječnik može preporučiti češće testiranje.

Obzirom da se karcinom prostate razvija polako, liječnici obično ne preporučuju PSA test za muškarce koji su stariji od 75 godina ili imaju druge značajne zdravstvene probleme.

Osim kao test probira, određivanje PSA se može se koristiti u druge svrhe u muškaraca kojima je postavljena dijagnoza karcinoma prostate. Na primjer, može:

  • Pomoći liječnicima da isplaniraju Vaše liječenje ili dodatno testiranje
  • Odrediti je li karcinom metastazirao (proširio se izvan prostate)
  • Pomoći saznati djeluje li liječenje ili se karcinom vratio
  • Pomoći u aktivnom nadzoru pokazujući raste li karcinom.

Biopsija

Ako Vaš liječnik sumnja da imate karcinom prostate, može Vam preporučiti da napravite biopsiju. To je jedini način da se sa sigurnošću odredi imate li karcinom prostate.

Biopsija se obavlja u liječničkoj ordinaciji kao ambulantni postupak. Lokalni anestetik (poput onoga kojeg koristi stomatolog), često lidokain, ubrizgava se u područje u blizini prostate kako bi postupak bio ugodniji.

Mala transrektalna ultrazvučna sonda (TRUS) s uređajem za snimanje umeće se u rektum tako da liječnik može vidjeti prostatu na video zaslonu. Koristeći ovu sliku kao vodič, liječnik uvodi tanku iglu kroz zid rektuma u prostatu i uzima nekoliko uzoraka tkiva.

Ponekad se biopsijom ne može potvrditi postojanje karcinoma, čak i kad je on prisutan. U tom slučaju se biopsija može ponoviti.

Procjena rizika za razvoj karcinoma prostate

Ukoliko Vam je postavljena dijagnoza karcinoma prostate, Vaš liječnik će napraviti procjenu rizika za napredovanje bolesti u budućnosti, na temelju sljedećih faktora:

  • Gleason score
  • Razina PSA
  • Klinička faza, koja se temelji na nalazima digitorektalnog pregleda (DRP)

Nizak rizik:

Manje od 10% šanse da se proširi na druge dijelove tijela.

Nizak rizik od napretka ako se ne liječi.

PSA manji od 10 ng/nL

Gleason score 6 ili niže

Tumor se ne može napipati prilikom DRP ili se palpira unutar prostate u malom abnormalnom području.

Srednji rizik:

10% do 15% šanse da se proširi.

Veća mogućnost (do 70 % tijekom 15 godina) napretka ako se ne liječi.

PSA od 10 do 20 ng/ml

Gleason score 7

Tumor se može napipati na jednoj ili obje strane prostate prilikom DRP, ali se čini da se nalazi unutar žlijezde.

Visoki rizik:

Agresivne značajke koje povećavaju šanse za širenje sada ili u budućnosti.

PSA preko 20 ng/ml

Gleason score od  8 do 10

Tumor se može napipati prilikom DRP i čini se da se proširio izvan žlijezde.

Gleason score

Ako se prilikom biopsije pronađe karcinom prostate, on će biti klasificirani pomoću Gleason sustava ocjenjivanja. To pomaže liječnicima odabrati najbolje mogućnosti liječenja i predvidjeti koliko brzo karcinom raste.

Karcinom prostate sadrži nekoliko vrsta stanica. Gleason sustav koristi brojeve 1 do 5 kako bi ocijenio najčešće (primarne) i sljedeće najčešće (sekundarne) vrste stanica koje se nalaze u uzorku tkiva. Zbroj tih dvaju brojeva je Gleason score, što ukazuje na to koliko je agresivan tumor. Što je veći Gleason score, to je karcinom agresivniji.

Gleason score 1 i 2 rijetko se vide jer su te promjene obično klasificirane kao benigne ili se javljaju u središtu žlijezde i ostaju neotkrivene. To znači da je uobičajena najniža ocjena 3. Gleason score:

3+3 su niskog stupnja i imaju najniži rizik od oštećenja

3+4 i 4+3 su srednji rizik, a potonji je agresivniji tip

4+4 do 5+5 predstavljaju najveći rizik.

Ako se utvrdi da je karcinom prostate srednjeg ili visokog rizika, slikovni testovi kao što su pretrage kostiju i CT (kompjutorska tomografija) ili MR (magnetska rezonancija) mogu se koristiti za utvrđivanje proširenosti bolesti.

Tretman

Ukoliko imate postavljenu dijagnozu karcinoma prostate, Vaš liječnik će razmotriti najbolje opcije za liječenje. Liječenje ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući:

  • Vašu dob i opće zdravlje
  • Stadij i stupanj karcinom
  • Proširenost bolesti
  • Nuspojave liječenja.

Vaše liječenje će se prilagoditi Vašim posebnim potrebama. Može se preporučiti jedna ili više sljedećih terapija za liječenje karcinoma ili kao pomoć u ublažavanju simptoma.

Operacija

Najčešći kirurški postupak za liječenje karcinoma prostate je radikalna prostatektomija, koja je uklanjanje:

  • Cijele prostate
  • Obje sjemene vezikule koje imaju ulogu u stvaranju sjemena
  • Kratkog segmenta uretre (mokraćne cijevi) koja prolazi kroz prostatu.

Mokraćni sustav rekonstruira se šivanjem otvora mjehura u uretru. U nekih bolesnika, jedna ili više skupina limfnih čvorova u području zdjelice može se ukloniti kako bi se vidjelo je li se karcinom proširio. To se zove limfadenektomija ili disekcija limfnih čvorova. U slučaju naprednijeg karcinoma prostate, jedan ili oba neurovaskularna snopa, koji igraju ulogu u erektilnoj funkciji, mogu biti djelomično ili potpuno uklonjeni.

Kirurgija - tehnike

Dvije glavne kirurške tehnike za uklanjanje prostate su:

  • Otvorena: Veliki rez se napravi u donjem dijelu trbuha, a prostata se uklanja.
  • Robotski-asistirana (laparoskopski) minimalno invazivna: Više malih rezova se napravi u trbuhu, a zatim se umeće endoskop koji se spoji na robotske ruke. Minijaturna video kamera i kirurški alati pričvršćeni su na kraj endoskopa. Kirurg, sjedi na konzoli, može vidjeti mjesto operacije na video zaslonu i kontrolirati robotske ruke.

Studije pokazuju da robotska operacija može rezultirati:

  • Manjim gubitkom krvi
  • Kraćim boravkom u bolnici
  • Manjim brojem ožiljaka u urinarnom traktu
  • Manjim brojem komplikacija.

Oporavak funkcije nakon operacije

Kontrola urinarnog režima: Većina ljudi ima stres urinarnu inkontinenciju (curenje male količine urina kada se osoba smije, kiše, kašlje, itd.) nakon radikalne prostatektomije.

  • U roku od nekoliko dana do tri mjeseca većina muškaraca ima 90% ili više urinarne funkcije koju su imali prije operacije.
  • U jednoj godini približno 95% muškaraca ima razine kontrole mokraće jednakima onima koje su imali prije kirurškog zahvata ili su vrlo blizu.
  • Približno 10% ima rijetke urinarne nezgode i nosi zaštitne uloške.
  • Manje od 5 % ima trajne značajne probleme s propuštanjem mokraće.

Seksualna funkcija: Budući da prostata i sjemeni mjehurići proizvode većinu sjemena, prilikom doživljavanja seksualnog vrhunca nakon prostatektomije, ne dolazi do izbacivanja sjemena.

Uspjeh očuvanja seksualne funkcije (sposobnost održavanja erekcije za spolni odnos) ovisi o:

  • Dobi, seksualnoj funkciji prije kirurškog zahvata i povijesti bolesti
  • Broju pošteđenih snopova živaca
  • Iskustvu i stručnosti kirurga.

Radioterapija - radikirurgija

Radioterapija se često koristi za liječenje karcinoma prostate koji se nalazi unutar prostate. Za bolest u ranom stadiju, pacijenti često imaju izbor između operacije i zračenja sa sličnim ishodima. Za veće ili agresivnije tumore, zračenje se može koristiti u kombinaciji s hormonskom terapijom. Zračenje se također može koristiti za liječenje tumora prostate koji nisu u potpunosti uklonjeni ili koji se vraćaju nakon operacije.

Najnovije tehnike zračenja i izvanredne vještine omogućuju liječnicima u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia da ciljaju tumore preciznije nego ikad prije, pružajući maksimalnu količinu zračenja s najmanje oštećenja zdravih stanica.

Specijalna bolnica Radiochirurgia pruža najnaprednije tretmane zračenja za karcinom prostate, uključujući:

  • Radioterapija modulirana intenzitetom (IMRT): Vanjsko zračenje prilagođeno specifičnom obliku tumora, koje izbjegava okolne zdrave organe.
  • Stereotaktička radioterapija tijela (eng. stereotactic body radiation therapy, SBRT), također poznata kao stereotaktička ablativna radioterapija (SABRT), primjenjuje vrlo visoke doze zračenja, koristeći nekoliko snopova različitih intenziteta usmjerenih na različite kutove kako bi precizno ciljali tumor.

SBRT počinje s jednom ili više sesija planiranja liječenja CT-om, MR-om ili drugim naprednim tehnikama za snimanje kako bi se precizno mapirao položaj tumora. Slike se koriste za dizajniranje četverodimenzionalnog, prilagođenog plana liječenja koji određuje intenzitet i pozicioniranje snopa zračenja. Cilj je isporučiti najvišu moguću dozu za uništavanje tumorskih stanica dok se minimizira izloženost zdravih organa.

SBRT tretmani se obično daju u jednoj dozi ili do pet doza jednom dnevno, iako se to može razlikovati ovisno o vrsti i lokaciji tumora i pacijentu fizičkom stanju. Najbolji kandidati za ovaj postupak su pacijenti s malim, dobro definiranim tumorima koji ne mogu tolerirati operaciju. Za neke bolesnike, SBRT može biti u mogućnosti zamijeniti operaciju kao primarno liječenje tumora.

Hormonska terapija

Većina tumora prostate su hormonski osjetljivi, što znači da su muški hormoni (androgeni) kao što je testosteron “gorivo” za rast karcinoma. Otprilike jedna trećina bolesnika koja ima tumor prostate zahtijeva hormonsku terapiju (također naziva androgena deprivacije), koja blokira proizvodnju testosterona ili blokira testosteron od interakcije s tumorskim stanicama. To smanjuje veličinu tumora ili usporava njegov rast. Hormonska terapija može pomoći u kontroli karcinoma prostate, ali ga ne može izliječiti.

Hormonska terapija se najčešće koristi za kasne stadije, tumore visokog stupnja (Gleason score  8 ili više) ili u bolesnika s karcinomom koji se proširio izvan prostate. Međutim, liječnici imaju različita mišljenja o duljini trajanja hormonske terapije.

Hormonska terapija može se koristiti za liječenje karcinoma prostate ako:

  • Kirurški zahvat ili zračenje nije moguće
  • je karcinom metastazirao (proširio se) ili se ponovno pojavio (vratio se nakon liječenja)
  • je osoba pod visokim rizikom od povratka bolesti nakon zračenja.

Isprekidana hormonska terapija je varijacija hormonske terapije u kojoj se lijekovi koriste neko  vrijeme, zatim se terapija prekida i počinje ponovno. Za neke ljude, ovaj pristup liječenju uzrokuje manje nuspojava. Učinkovitost ovog pristupa još uvijek se proučava, ali čini se posebno korisnim u nekim situacijama.

Vrste hormonskih terapija za liječenje karcinoma prostate su:

  • Anti-androgena: Ovi lijekovi, koji uključuju Eulexin® (flutamid ili flutamin) i Casodex® (bicalutamide), blokiraju testosteron u interakciji sa stanica karcinoma. Uzimaju se na usta svaki dan.
  • Anti-androgeni se najčešće koriste u kombinaciji s agonistima LHRH. Povremeno, anti-androgeni se koriste kao alternativa LHRH agonista ako se na LHRH agoniste javljaju nuspojave.
  • LHRH agonisti: Ovi lijekovi rade tako da potiču hipofizu na oslobađanje luteinizirajućeg hormona. Nakon početnog vala, testis dobiva signale za suzbijanje proizvodnje testosterona. Daju se u obliku injekcija, koje traju od jednog do šest mjeseci, ili se daju u obliku implantata koji se ugrađuju neposredno ispod kože.
    LHRH agonisti mogu uzrokovati šiljak ili pogoršanje razine testosterona prije nego što liječenje počne djelovati. Kako biste neutralizirali ovaj efekt, anti-androgeni se mogu dati nekoliko tjedana prije početne LHRH injekcije. Učinci LHRH obično nisu trajni, tako da se proizvodnja testosterona može nastaviti nakon što se lijek prestane koristiti.
  • Orhidektomija: je kirurško uklanjanje testisa prilikom kojeg se uklanja organ koji proizvodi testosteron, te je to još jedan način da se smanji proizvodnja testosterona. Orhidektomija je učinkovit, ekonomičan i praktičan način smanjenja razine testosterona, i to je opcija ako će osoba biti liječena supresijom testosterona na neodređeno vrijeme. Nakon ove operacije, većina muškaraca ne može imati erekciju.

Nuspojave hormonske terapije mogu uključivati:

  • Impotencija, nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije
  • Gubitak libida (seksualni nagon)
  • Napadi vrućine
  • Rast tkiva dojke i osjetljivost dojki
  • Gubitak mišićne mase, slabost
  • Smanjena koštana masa (osteoporoza)
  • Skupljeni testisi
  • Depresija
  • Gubitak samopoštovanja, agresivnost/budnost i gubitak viših kognitivnih funkcije kao što su određivanje prioriteta ili racionalizacija
  • Anemija (nizak broj crvenih krvnih stanica)
  • Povećanje tjelesne težine
  • Umor
  • Više razine kolesterola
  • Povećan rizik od srčanog udara, šećerne bolesti i visokog krvnog tlaka (hipertenzija)

Ako se liječite hormonskom terapijom i imate nuspojave, svakako ih trebate spomenuti svojim liječnicima. Mnoge od ovih nuspojava mogu se uspješno liječiti.

Postoje još neki oblici liječenja koji se koriste u svijetu, iako nisu dostupni u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia, a to su: genska terapija, krioterapija, ablacijska terapija, ciljana terapija, terapija cjepivom i kemoterapija.

Aktivni nadzor

Budući da karcinom prostate obično raste polako, neki ljudi s karcinomom prostate, posebno oni koji su stariji ili imaju druge zdravstvene probleme, možda nikada neće biti liječeni. Umjesto toga, njihovi liječnici mogu preporučiti aktivni nadzor. Ovaj pristup uključuje pomno praćenje karcinoma bez aktivnog liječenja kao što je operacija ili radioterapija. Postupci biopsije prostate i određivanje PSA se ponavljaju u određenim intervalima, a liječenje se može preporučiti ako tumor pokazuje povećanje volumena ili stupnja (Gleason score).

Nuspojave liječenja

Nakon liječenja možda ćete imati nuspojave koje ovise o terapiji koju ste primili i mogu uključivati nuspojave od strane:

  • Mokraćnog sustava (mokraćni mjehur i uretra)
  • Crijeva, osobito rektuma
  • Impotencija i seksualna funkcija.

Razgovarajte sa svojim liječnikom o bilo kojim nuspojavama ukoliko ih imate. Tretmani su dostupni za većinu njih.

Seksualnost nakon karcinoma prostate

Impotencija, ili nemogućnost održavanja erekcije za spolni odnos, može biti problem nakon liječenja karcinoma prostate koji može biti privremeni ili trajan. Ako ste u mogućnosti postići erekciju, možda ćete biti u mogućnosti postići orgazam. Međutim, tijekom ejakulacije neće doći do izbacivanja sjemena. Neki ljudi to zovu suhim orgazmom.

Razgovarajte sa svojim liječnikom o problemima s erekcijom. Tretmani uključuju tablete (kao što su Viagra®, Levitra® ili Cialis®), vakuum uređaje i lijekove koji se daju u obliku injekcija.

Plodnost nakon karcinoma prostate

Kirurgija za liječenje karcinoma prostate obično zahtijeva rezanje cijevi između testisa i uretre koji prenose spermu. Nadalje, kirurgija uklanja prostatu i sjemene vezikule koje proizvode spermu. Zračenje značajno smanjuje količinu sjemena koja se proizvodi te zbog toga bolesnik više ne može biti otac, osim ako se odluči za visoko sofisticirane metode koje mogu dohvatiti spermu i potom ići na in vitro postupak oplodnje. Ako želite imati djecu u budućnosti, dobra ideja je sačuvati spermu u banci sperme prije liječenja. Obratite se svom liječniku ako želite više informacija ili imate pitanja.