Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu

Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu

Piše: Dr. sc. Ana Mišir Krpan, dr. med., specijalist radioterapije i onkologije.

Dr. sc. Ana Mišir Krpan, dr. med.Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu (Dan sive vrpce) obilježava se 08. lipnja kako bi se osvijestila šira populacija o ovim bolestima ne možda velike učestalosti, ali zato velike smrtnosti i značajnog utjecaja na život cijele obitelji i zajednice oboljelog. Važno je naglasiti i potaknuti potrebu provođenja intenzivnih istraživanja iz područja neuroonkologije s ciljem pronalaska učinkovitijih metoda liječenja.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2015. godine u Republici Hrvatskoj dijagnosticirano je oko 500 novih slučajeva malignih primarnih tumora bez prisutnih značajnijih promjena u trendu pojavnosti ove bolesti. Tumori mozga klasificiraju se prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO 2016). 

Mogući simptomi tumora mozga su glavobolje, mučnina, povraćanje, vrtoglavica, nestabilnost u hodu, epileptički napadaji, oštećenje vida, sluha, slabosti ekstremiteta, promjene u ponašanju, kognitivne promjene, pa sve do promjena stanja svijesti. U dijagnosticiranju najvažniji je neurološki pregled i magnetska rezonanca (MR) mozga. Konačnu dijagnozu postavlja patolog iz dobivenog tumorskog tkiva. Prema novim onkološkim smjernicama preporučuje se molekularno profiliranje kojim bi se omogućila primjena ciljane terapije, ako je takva dostupna, te uključivanje u kliničke studije.

Tumori mozga dijele se na primarne i sekundarne. Primarni nastaju u samom mozgu iz moždanog parenhima ili struktura u lubanjskoj šupljini (moždane ovojnice, živci, krvne žile, kost, hrskavica itd.), a sekundarni su ustvari metastaze tumora drugih primarnih sijela, najčešće pluća, dojke i melanoma.

 Podjela na dobroćudne i zloćudne tumore kod mozga je vrlo uvjetna jer i dobroćudni tumori svojim lokalnim rastom dovode do porasta intrakranijalnog tlaka, pritiska na okolne strukture, vitalne centre mozga, dakle istih simptoma kao da se radi o zloćudnom tumoru. Nadalje, neki se dobroćudni tumori ne mogu radikalno operirati zbog lokalizacije koja to onemogućava. Najčešći primarni zloćudni tumori mozga su glijalni tumori i to glioblastomi koji imaju vrlo lošu stopu preživljavanja unatoč agresivnom liječenju koje se sastoji od maksimalne redukcije tumora, zračenja i kemoterapije.

Ostali tumori mozga, poput meningeoma (nastalih iz moždanih ovojnica) i neurinoma (nastalih iz živčanog tkiva) imaju bolju prognozu i uspješno se operacijski liječe. Radiokirurško liječenje ima svoju veliku ulogu u primarnom liječenju (kada je glavna i jedina metoda liječenja), u adjuvantnom liječenju nakon subtotalne resekcije tumora ili kod povrata bolesti. Budući da se tumori središnjeg živčanog sustava s relativno velikom incidencijom javljaju u dječjoj populaciji, naročit je izazov izabrati terapijsku opciju maksimalne učinkovitosti i minimalne kasne toksičnosti, posebice kasnih nuspojava liječenja, uglavnom zračenja, koje se javljaju nakon nekoliko, pa i više godina. Zato je izbor tehnike zračenja i primjena suvremenih smjernica posebno važna.

 Sekundarni tumori mozga (metastaze) su deset puta češći od primarnih. Razvojem onkologije i produljenjem životnog vijeka bolesnika s malignim bolestima, u većem postotku bolesnika nastaju moždane metastaze, te je  potrebno obratiti pažnju na očuvanje kvalitete života oboljelih.

Stereotaksijska radiokirurgija u modernoj medicini predstavlja standard liječenja moždanih metastaza što je potkrijepljeno mnogim kliničkim ispitivanjima. 

Za više informacija o liječenju tumora na mozgu stereotaksijskom radiokirurgijom kontaktirajte nas na broj 01 400 8050 / 01 400 8080 ili na email info@radiochirurgia.hr