Liječenje raka jetre stereotaksijskom radioterapijom

Liječenje raka jetre stereotaksijskom radioterapijom

Jetra je važan organ našeg organizma, čija je svrha, između ostalog, detoksikacija krvi, metabolizam lijekova i proizvodnja proteina. Tumori jetre mogu nastati u samom organu (primarni rak jetre) ili se mogu proširiti u jetru iz drugog organa zahvaćenog rakom (sekundarni, metastatski rak jetre). Za liječenje raka jetre uobičajeno je bilo korištenje klasične kirurgije i kemoterapije, dok je radioterapija imala manju ulogu. Razlog tome je donedavno nepostojanje "precizne" radioterapije, što znači da bi se pri klasičnoj radioterapiji tumora jetre značajno oštetila i sama jetra.

Napretkom tehnologije razvila se stereotaksijska radioterapija (SABR, SBRT) koja omogućuje djelovanje višestrukih, precizno kolimiranih snopova ionizirajućeg (radioterapijskog) zračenja uz pomoć kojih se tumori jetre liječe velikom preciznošću minimizirajući štetu po okolno jetreno tkivo. Liječenje raka jetre stereotaksijskom radioterapijom omogućuje korištenje visokih doza zračenja u jednoj do pet frakcija i danas je usvojeno kao jedna od opcija pri izboru liječenja tumora tog organa. SBRT-om se mogu liječiti i primarni i sekundarni tumori, a posebice oni koji se ne mogu odstraniti kirurškim putem.

Ionizirajuće zračenje se u tumor aplicira koristeći Volumetric Arc Therapy (VMAT) tehnologiju koja omogućava preciznu isporuku velike doze zračenja u kratkom vremenu što olakšava proces liječenja za pacijenta.

Rezultati koje pruža SBRT u liječenju primarnih i sekundarnih tumora jetre su obećavajući i pokazuju bolje rezultate liječenja u usporedbi s konvencionalnom radioterapijom koja se aplicira dnevno kroz nekoliko tjedana. Jedno istraživanje provedeno na uzorku od 102 pacijenta s hepatocelularnim karcinomom, najčešćim oblikom primarnog raka jetre pokazalo je da godinu dana nakon SBRT zahvata u 87 posto pacijenata nije došlo do povrata bolesti. Važno je za napomenuti da je više od polovice pacijenata tumor imalo u neposrednoj blizini velikih jetrenih krvnih žila i žučnih vodova što često ograničava učinkovito liječenje. Za metastatske tumore jetre, mogućnost uspješne kontrole karcinoma korištenjem SBRT-a kreće se između 70 i 100 posto u prvoj godini nakon tretmana te između 60 i 90 posto u drugoj godini.

Najčešće nuspojave SBRT-a jetre su blagi do umjereni umor, mučnina i abdominalni grčevi, dok se povraćanje javlja iznimno rijetko, kao i promjene na koži. Sve ove nuspojave su privremene i najčešće nestaju u roku od mjesec dana nakon zahvata. Zahvatom se može oštetiti i dio jetre, no s obzirom na poštednost SBRT-a za okolno tkivo, moguć je samo prolazni i umjereni porast jetrenih enzima (AST, ALT, GGT) koji nema nikakvih simptoma, te se njihove vrijednosti s vremenom vraćaju u normalne granice.

Također, SBRT jetre nije indiciran za sve pacijente. Ponekad je konvencionalna kirurgija ili kemoterapija bolji izbor. U slučajevima kada je radioterapija ostala jedini moguć oblik liječenja, a kada je tumor prevelik, preblizu vitalnih organa ili ako pacijent ima dekompenziranu jetru, klasični radiokirurški zahvat se ne provodi, već se provodi palijativna radioterapija stereotaksijskom tehnikom.

Sve ovo su razlozi zašto pacijenti koji su se odlučili na liječenje raka jetre stereotaksijskom radioterapijom trebaju prvo proći pregled od strane iskusnog radioonkologa s iskustvom u primjeni SBRT-a.

Za više informacija o korištenju stereotaksijske radioterapije za liječenje raka jetre kontaktirajte nas na broj 01 400 8050 / 01 400 8080 ili na email info(at)radiochirurgia.hr

 

Izvor: Asian American Radiation & Oncology (AARO)